Senzori temperature mogu se podijeliti u dvije kategorije: kontaktni i bez{0}}beskontaktni tip prema metodi mjerenja.
1. Kontakt
Dio za detekciju kontaktnog temperaturnog senzora ima dobar kontakt s mjerenim objektom, također poznat kao termometar.
Termometar postiže toplinsku ravnotežu kondukcijom ili konvekcijom, tako da pokazna vrijednost termometra može izravno predstavljati temperaturu mjerenog objekta.
Općenito, točnost mjerenja je visoka. Unutar određenog raspona mjerenja temperature, termometar također može mjeriti raspodjelu temperature unutar objekta. Međutim, za pokretne objekte, male mete ili objekte s malim toplinskim kapacitetom, doći će do velikih pogrešaka mjerenja. Obično korišteni termometri uključuju bimetalne termometre, staklene termometre za tekućinu, tlačne termometre, otporne termometre, termistore i termoelemente. Široko se koriste u industriji, poljoprivredi, trgovini i drugim sektorima. Ovi se termometri također često koriste u svakodnevnom životu.
2. Bes-kontaktno
Njegove osjetljive komponente i mjerni objekt ne dodiruju jedni druge, što je također poznato kao -beskontaktni instrument za mjerenje temperature. Ovaj instrument se može koristiti za mjerenje površinske temperature pokretnih objekata, malih ciljeva i objekata s malim toplinskim kapacitetom ili brzim promjenama temperature (prolaznim), a može se koristiti i za mjerenje raspodjele temperature temperaturnog polja.
Najčešće korišteni bez{0}}beskontaktni termometri temelje se na osnovnom zakonu zračenja crnog tijela, koji se naziva radijacijski termometri. Različite metode mjerenja temperature zračenja mogu mjeriti samo odgovarajuću fotometrijsku temperaturu, temperaturu zračenja ili kolorimetrijsku temperaturu. Prava je temperatura samo temperatura izmjerena za crno tijelo (predmet koji apsorbira svo zračenje i ne reflektira svjetlost). Za određivanje prave temperature objekta potrebno je korigirati površinsku emisivnost materijala. Emisivnost površine materijala ne ovisi samo o temperaturi i valnoj duljini, već i o stanju površine, filmu premaza i mikrostrukturi itd., pa ju je teško točno izmjeriti.
Prednost be-kontaktnog temperaturnog senzora je u tome što gornja granica mjerenja nije ograničena temperaturnom otpornošću temperaturnog senzorskog elementa, tako da u načelu ne postoji ograničenje na maksimalnu mjerljivu temperaturu.
